Đorđe Krstić

Rođen davne 1851 u Staroj Kanjiži. Bilo je to iste godine kada Gustav Kurbe izložio svoju sada već čuvenu sliku “Tucači kamena”. Ono što ih povezuje je to što su oba umetnika na različitim podneblju ne neki način utemeljivači realizma kao slikarskog pravca. I ako srpskom slikarstvu realizam nije nikada zaživeo u pravom smislu.
Krstić je likovnu akademiju je završio u Minhenu gde je i živeo do 1883. Sasvim razumljivo, dela su mu pod uticajem  nemačkog realizma. Naučen da se likovno izražava na nov način, novim jezikom, novom formom, povratkom u Srbiju slikar se našao pred problemom prilagođavanja uslovima jedne ekonomski, društveno i kulturno nerazvijenije sredine, nespremne da prihvati nove socijalne teme za koje se zalagao evropski realizam.

Neka od njegovih značajnijih dela mogu se pogledati u Narodnom muzeju u Beogradu.

Među njegovim najboljim delima u kojima se ističe likovna poetika i stil su: Anatom, pejzaž Babakaj, Alaska vrata.

Dana 30. januara 1884. postao je član Srpskog učenog društva, a 1892. počasni član Srpske kraljevske akademije.

Umro je u Beogradu 30. oktobra 1907. godine.

Stara Kanjiža

I sa ovih nekoliko podataka jasno je da zavređuje pažnju jer je već odavno prihvaćen značajan likovni umetnik. Iz Kanjiže, može se reći. Pa makar i slučano.

Likovni umetnik

Grad u kom sam proveo detinjstvo je prikladne veličine da se čovek ne oseti sputan tekovinama urbane civilizacije. Ne oskudeva u seoskom mentalitetu ruralne sredine ali još uvek se može smatrati srećom da se nije razvila u veći grad. Dakle, gradić. Taman da je manje, u stvari više, pa onda sve dođe na knap.

Zanimljivo je da se u ovom malom mestu iznedrilo više likovnih umetnika.
Za neke od njih se čulo a za neke ne. Na druge možda, ne biste ni pomislili.

Upoznajmo Kanjiške likovne umetnike.